OVO JE TEKST KOJEGA SAM POSLAO EPIDEMIOLOŠKOJ UDRUZI
Kolegice i kolege, ovaj mail je moj privatni osvrt na stanje
vezano za groznicu Zapadnog Nila (GZN). Također mislim da je primjereno svoje
mišljenje podijeliti u ovoj specifičnoj skupini epidemiologa. Ako neću s Vama,
s kim ću? Ne znam jesam li poslao svima kolegicama i kolega jer imamo ove
mailove iz prijašnje korespondencije. Neka se ne uvrijede oni koji neće primiti
ovaj mail. Nisam ih namjerno izostavio!
Od kada je krenula epidemija GZN naslušao sam se različitih
komentara u javnim glasilima, posebice od kliničara ili ne-epidemiologa. Niti
jedan posebno interesantan. Bez da ih itko pita, govornici najčešće spominju da
nema panike, da je epidemija „malecka“ pa izgleda kao da i ne postoji i da je
sve pod kontrolom. Govornici često spominju paniku i postižu upravo suprotno.
Time podsvjesno (ili svjesno) pokazuje nedostatak osobnog znanja kako se protiv
neke prijetnje boriti jer su iznenađeni razvojem događaja. Dakle, panika
proizlazi iz neznanja!
Govoriti da je to mala epidemija doista je neozbiljno!
Umjesto da epidemiolozi u javnosti tumače epidemiju, značaj i budući razvoj ove
zaraze u RH to jednostavno prepuštaju drugima.
Da podsjetim. Ovo što se u zadnjih nekoliko godina događalo
vezano za ovu zarazu, a posebno u ovoj godini, je klasični tijek kontinuirane
epidemije (u progresiji) na razini godine koji je na isti način započeo i u
Srbiji prije 15-tak godina (prema dostupnoj literaturi). Ukratko, ovogodišnja
epidemija je posljedica nedjelovanja svih čimbenika koji su trebali sudjelovati
u prevenciji. Za očekivati je nastavak nedjelovanja i u slijedećoj godini s još
većim brojem zaraženih i oboljelih s invalidnošću i smrtnim ishodom za koje, po
dobroj staroj navadi, neće nitko odgovarati.
Tko su akteri koji nisu kvalitetno učinili svoj posao:
1.
HZJZ, koji ima mehanizme s kojima je već davno
mogao, ali i još uvijek može, pokrenuti prevencije mijenjajući i precizirajući
zakonske i podzakonske akte koji su za sada toliko neprecizni i omogućuju
različite oblike samovolje i neodgovornosti. Ako ne znaju što bi trebalo
učiniti na poboljšanju tih akata neka mi se jave. Ako su to namjerno tako
učinili trebaju snositi odgovornost za nečinjenje. Tada to znači da su znali što
se događa, a nisu poduzeli ništa. To povlači za sobom odgovornost. Ako nisu
znali neka daju ostavke!
2.
Načelnici i gradonačelnici koji ništa ne
poduzimaju u sprečavanju zaraze i njezinih posljedica i nemaju nikakvih
sankcija. A zaraženi obolijevaju, umiru ili ostaju invalidi (ili će to ostati)
te se troši silni zdravstveni novac za saniranje posljedica. Klasično
tretiranje odraslih komaraca je klasična i nedjelotvorna populistička mjera bez
ikakvog učinka za urbane komarce, a zanemarivog za poplavne komarce. Kada dođem
na EMCA ili AMCA sramota me je reći da mi još koristimo metode iz doba
Austro-Ugarske.
3.
Kada nekom kliničaru umre neki pacijent iz bilo
kojih razloga ili ostane invalid (poznati slučajevi iz javnosti) tada Državno
odvjetništvo pokreće proces ili se pokreće privatna tužba. Zar ovo što se
događa s GZN nije isto? Naravno da je! A odgovorni akteri kao da su u kazalištu
i iz prvog reda partera broje oboljele, umrle,… s velikom preciznošću. Kakve li
tragedije, neodgovornosti i amaterizma.
Ponekad mi nije svejedno što sam epidemiolog. Zamislite
koliko bi poniženje i uzaludna specijalizacija nekog neurokirurga bila da gleda
mitesere i promišlja hoće li se taj miteser moguće pretvoriti u karbunkul ili
furunkul na glavi pa treba donijeti „nikakvu“ odluku jer je to nemoguće.
Epidemiolog upravo to isto radi kada preglede živežara. Kojeg li zakonom
nametnutog poniženja i besprizornosti za epidemiologa koji radi taj posao! A
samo kako bi se na izvanredno lagan način došlo do financijske koristi. Nadam
se da mi nitko neće opisivati opravdanost ove „protuepidemijske“ mjere. Tko još
danas radi fizikalni pregled frizera, npr na TBC? Kojega baš i nema u RH! Ili
zamislite podsmjeh zdravstvenih djelatnika (liječnika specijalista u bolnicama)
kada im banemo u njihovu zdravstvenu ustanovu na sanitarni pregled!
Pročitao sam prije nekoliko tjedana, dok sam bio na
godišnjem odmoru, da je grupa autora (najveći broj ih je iz HZJZ) na
ovogodišnjem DDD i ZUPP simpoziju s ponosom objavila članak o adulticidnom
tretiranju komaraca u Čepinu prošle godine budući da je jedna osoba umrla od
GZN. Koliko je to bila promašena, odnosno populistička mjera, bez ikakvog
smisla i učinka, govori podatak da niti jedno takvo tretiranje nije provedeno u
ovoj godini, ako je ova moja informacija točna. Znači li to da su stanovnici
Čepina privilegirani otrpjeti neučinkovito tretiranje, dok ovogodišnji to neće
biti. Drugim riječima, zašto je prošle godine provedena nekakva tzv.
prevencija, a ove godine toga nema? Meni to govori ne samo o akterima i njihovoj
koncepciji (ili promišljanju) njihovog posla i odgovornosti, nego i kvaliteti
njihovih preventivnih mjera. Mislim da bi bilo puno bolje da je ista grupa
autora izašla s prijedlogom preciznih i jasno provedivih mjera u prevenciji GZN
i preciziranju odgovornih za njihovo provođenje. Ali to je zahtjevan posao i
nije komotan kao pregledi živežara.
Nakon registriranih prvih bolesnika u Slavonije od GZN
napisao sam članak za simpozij DDD i ZUPP o potpunoj nespremnosti
javnozdravstvenih protuepidemijskih službi za brzo djelovanje u slučaju Dengue
i GZN ili slično. Revizor(i) su mi toliko okljaštrili članak da sam ga povukao
iz simpozija. Nekoliko mjeseci kasnije došlo je do pucanja nasipa rijeke Save.
Tada se u cijelosti pokazala potpuna nespremnost pravodobne reakcije i čekanje
do posljednjeg trenutka. Kada nisam mogao javno izraziti svoje mišljenje kako
bih zaštitio zdravlje ljudi svoje mišljenje sam počeo povremeno objavljivati na
blogu. I to danas postoji za zainteresirane.
Svaka čast Zavodu za transfuzijsku medicinu koji su započeli
s ispitivanjem dobrovoljno darovane krvi na spomenutog uzročnika. Nadam se da
je ova preventivna mjera započeta prije bilo kojeg transfuzijskog incidenta.
Ne znam hoće li me netko prozvati zbog ovoga i poduzeti
sankcije. To mi se već dogodilo kada sam jedan dopis poslao Kriznom stožeru za
vrijeme krize s imigrantima krajem 2015. godine vezano za preusmjeravanje
cjepiva za obvezatno cijepljenje na nešto potpuno nepotrebno (na kraju ipak
nije učinjeno) pa sam dobio prijetnje jedne tadašnje pomoćnice ministra
zdravstva koja je, zamislite, biolog.
Lijepi pozdrav iz Osijeka. Mirno spavam jer znam da nada
mnom bdiju preventivne službe.
Osijek, 12. rujna 2018., 18,08
prof. dr. sc. Josip Milas, prim. dr. med.
epidemiolog
Nema komentara:
Objavi komentar