Zika virus

U javnosti sam zadnjih nekoliko godina javno upozoravao na problem koji sa sobom nose komarci. U posljednjih 10-tak godina slao sam dva puta pisma ministrima zdravlja, turizma i poljoprivrede upozoravajući ih da će komarci prestati biti samo molestirajući problem,već i zdravstveni, pa potom i financijski. Drugi puta sam poslao istim ministrima pismo nakon što je po prvi puta od kada postoji praćenje zaraznih bolesti (ili dokle doseže moja mogućnost pretrage) u RH dokazano zaražavanje Dengue virusom jednog njemačkog turista kojemu je dijagnoza postavljena u Njemačkoj tri dana nakon što se vratio s ljetovanja na Pelješcu.

Dvije godine kasnije je u Slavoniji dijagnosticiran virus Zapadnog Nila u nekoliko oboljelih. Na istom je području još 2008. godine objavljeno da je u uzorcima konja u Slavoniji dokazan kontakt s virusom. Nitko nije poduzeo ništa.

I sada su ponovo komarci kao prenosnici uzročnika zaraznih bolersti postali aktualni iako još nije započela njihova sezona u nas. Novi je izazov Zika virus koji je zanemariv zdravstveni problem na razini prehlade za svakog čovjeka. Ali ga se, za sada vrlo vjerojatno, povezuje s oštećenjem mozga djeteta tijekom trudnoće (to se treba nedvojbeno dokazati). Neki istraživači napominju, a vrijeme će pokazati, da bi oštećenje mozga moglo biti samo vrh ledenog brijega, a to bi bilo vrlo loše.
Svi u Hrvatskoj znaju da ima različitih vrsta komaraca ima diljem domovine. Kako živim i radim u Osijeku trpim iz godine u godinu najezde komaraca. Brine me mogućnost pojave i širenja ovoga virusa u mojemu okruženju (naravno i šire). U do sada dostupnoj literaturi prijenos virusa je ispitivan samo na dvije vrste komaraca: Aedes aegypti i Aedes albopictus (tigrasti komarac). Prve vrste u RH nema, a druga postoji. Pitanje na koje za sada ne znam odgovor je jesu li druge vrste komaraca, kao što je u nas (u Osijeku) najčešći poplavni komarac Aedes vexans, sposobne prenositi Zika virus.

Zika virus će se u Hrvatskoj ili u Osijeku pojaviti ako budu zadovoljena dva uvjeta: prisutnost komaraca koji su sposobni prenositi virus i zaražene osobe (bili bolesnici ili ne). Tada je pitanje trenutka hoće li i kada zaražen komarac ubosti neku osobu. U RH stanovništvo je potpuno osjetljivo (nije imuno) na ovaj virus što je epidemiološki i javnozdravstrveni problem.
Kao epidemiolog tvrdim da u Hrvatskoj predstoji još oko 3 mjeseca da se pokuša osmisliti i organizirati jedan od dva načina kvalitetne borbe protiv komaraca. Nakon toga vremena svaki pokušaj nadzora će biti improvizacija, zakašnjela reakcija, bez ozbiljnih rezultata.

1. Prvi je način da država ustroji sustav evidencije i kontrole ulaska u RH osoba koje su boravile u krajevima u kojima je dokazan virus. Ovo je moguće ostvariti kroz međudržavnu razmijenu podataka kao i prikupljanjem podataka putničkih agencija. Cilj je spriječiti unos virusa u Hrvatsku. Problemi u ovakvom nadzoru će napraviti turistička sezona.
2. Drugi je način kontrola komaraca za ovu godinu. Nažalost, za to više ne postoje preduvjeti: nema više vremena za pripremu, ne postoji educirano stanovništvo, ne postoji odgovornost niti želja odgovornih na lokalnoj i/ili na razini države u svim resorima, ne postoji kopetentni izvoditelji za kontrolu komaraca, ne postoji stručan kadar (barem nije uključen) koji je sposoban osmisliti i organizirati kontrolu komaraca, ne postoje pripremljena sredstva i ne postoji ozbiljna i pouzdana tehnologija kontrole komaraca. Dosadašnji način kontrole nije uopće učinkovit, kao što se vidi iz rezultata. Kada bi se sada počelo, uz idealne rezultate, pozitivne rezultate bi se moglo očekivati tek za 2 godine, ako ne i za 3 godine.

U subotnjem broju Glasa Slavonije od 6. veljače 2016. godine gradonačelnik Vrkić objavljuje da će se ove godine formirati ekspertni tim s ciljem što bolje kontrole komaraca, a time i uspjeha protiv eventualne pojave Zika virusa. Nažalost, tih smo se priča naslušali svake godine prije nego što se pojave komarci, pa ovo nije ništa originalno. Nakon pojave komaraca započinje se s istim optužbama kao: ovaj nije to napravio, nemamo ovu ili onu dozvolu, država se neće uključiti, iznendaila nas je poplava i slično. Nažalost, istina je da struka ne odrađuje svoj posao niti je tehnologija koja se koristi primjerena u kontroli bilo koje vrste komaraca, a ponajmanje za kontrolu tigrastog komarca. Ovakve objave u javnosti me podsjećaju na starovjekovno ratovanje u kojemu su vojske stale jedna naspram drugoj. U našoj stvarnosti jednu stranu čine odgovorni za kontrolu komaraca (financijeri, monitoring, izvoditelji) koji "se bore za dobrobit stanovništva" i predvode prosjačku vojsku koju puntaju kako će ovaj puta pobjediti, a s druge strane su komarci. Odgovorni znaju da nemaju mogućnost pregovora i znaju da će se razbježati istog trena kada druga vojska (komarci) krene u napad. Komarci neće krenuti u napad prema suprotnoj vojsci jer ih uopće ne primjećuju. Oni znaju da su apsolutni gospodari i kreću kuda ih je volja. Ipak, ne znaju da postoji vojska koja ih je kadra potući na bojnom polju. Znaju to i odgovorni, ali ih to ne zanima. Jer da ih zanima, pozvali bi tu vojsku.

prof. dr. sc. Josip Milas
epidemiolog
Osijek