U trenutku pisanja ovoga teksta broj oboljelih i umrlih u Kini i dalje neprekidno raste. Raste i broj zemalja izvan Kine u kojima je dijagnosticirana zaraza ovim virusom. Unatoč tome što je Kina uvela karantenu kao zadnju moguću mjeru u borbi protiv širenja virusa prije otprilike 2 mjeseca, očito je da je ta mjera zakasnila, virus se već proširio. Moguće da se i karantena ne provodi onako kako bi se trebala provoditi pa stoga broj i dalje raste. Je li Kina počela graditi specijalne bolnice samo za bolesnike s COVID-16 znajući prije toga da je stvarni broj zaraženih, bolesnih i umrlih puno veći od službenih pokazatelja u trenutku objave da je u tijeku epidemiju ovim virusom i da uspostavlja karantenu.
Vrijeme će pokazati je li moguće očekivati od karantene da poluči rezultat kakav nam je poznat iz prijašnjih karantena ili je ovaj virus takve prirode da se možda širi ne samo ljudima nego i životinjama istodobno pa karantena, sve da je napravljena izvrsno, neće dati bolji rezultat. Je li sve izglednije da će na širenje virusa konačno moći utjecati samo cjepivo kada bude dostupno.
Europa i svijet su se počeli pripremati za borbu protiv širenja ovoga virusa, svaka zemlja prema svojim mogućnostima, organizaciji zdravstvene zaštite i primjeni znanja u praksi. Iz tiska znamo da se na razini EU učestalo sastaju ministri zdravstva svake zemlje i usklađuju svoje nastupanje. Iz onoga što doznajem, oni dogovaraju zajednički minimum, a dodatno postupanje bi trebalo ovisiti o svakoj EU državi. Znamo da je organizacija javnog zdravstva u Hrvatskoj, kao i u zemljama Istočne Europe drugačije od zemalja Zapadne Europe kao posljedica drugačijih političkih uređenja u prošlosti. Ta bi se razlika trebala uzeti u obzir prilikom donošenja odluka o vrsti i opsegu preventivnih mjera. Na mjere prevencije također i te kako utječu ekonomski učinci tih mjera.
Gledajući opće prilike u EU jasno je da je izloženost bogatih (zapadnih) zemalja COVID-19 virusu drugačija ili puno veća od one za RH jer je poslovna, turistička i druga povezanost puno snažnija nego u RH. Iz WHO Predsjednik Svjetske zdravstvene organizacije Tedros Adhanom Ghebreyesus kao i GABRIEL LEUNG, predsjedatelj medicine javnoga zdravstva Sveučilišta Hong Kong upozoravaju na moguću izrazito veliku opasnost od pandemije jer se ne isključuje i takva mogućnost pozivajući donositelje odluka na pravovremenu pripremu.
U RH se provode preventivne mjere protiv unosa i širenja virusa. Za sada su one uvjetno prihvatljive jer još nema dokazanog slučaja zaraze. Kakva je epidemiološka situacija odnosno okruženje i prijetnja za RH? Znamo činjenicu da se virus proširio na zemlje EU i da ima zaraženih i oboljelih, ali za sada nije poznat omjer zaraženih/oboljelih pa je teško procijenuti koliko se virus proširio u EU. Poznata je i činjenica da je inkubacija do 15 dana iako nedavno ima najava i da inkubacija može biti duža. Obje činjenice upućuju na to da je u ovom trenutku virusom zaražen puno veći broj ljudi u Eu nego što ih je dokazano. Treća je činjenica da će širenje virusa u neimunoj populaciji pratiti tijek nekontrolirane lančane reakcije. Slijedeća je činjenica da će na potencijalnu silinu širenja virusa usporavajuće djelovati do sada poduzete mjere prema zaraženima, ali i higijenske navike i standardi stanovništva. Ukoliko ove higijenske mjere, pod pretpostavkom dosljednog provođenja budu doista učinkovite (što ovisi i o samom virusu) i rigorozno se primjene na do sada poznate slučajeve zaraze u EU i njihove kontakte, može se očekivati i uspjeh. Ali se ipak ne bih kladio na to jer mislim da je manje vjerojatno. U ovom trenutku nitko ne zna kada je virus ušao u EU prije nego što je detektiran u Kini i u EU! Stoga je moja pretpostavka da će doći do pandemije. Smatram da je potrebno pandemiju prihvatiti kao najvjerojatniji događaj jer ako se tako predviti razvoj događaja može se pokušati napraviti puno više nego čekati da se možebitno to i dogodi. Tada će biti sve kasno.
Jučer sam e-mailom kontaktirao donositelje odluka vezano za prevenciju širenja virusa i predložio slijedeće:
"Po mojemu mišljenju postojeći nadzor nad dolaskom osoba koje su boravile u Kini (a sutra i u nekim drugim zemljama) nije dobar te bi ga trebalo hitno mijenjati. Ako već imamo informaciju da netko dolazi iz Kine (ili sutra iz neke druge zemlje), bez obzira što prilikom ulaska nema simptome ili ih neće razviti tijekom 14 dana od dana izlaska iz Kine (i slično), a mi ga već imamo pod nadzorom, treba čim prije, sukladno pravilima mikrobiološke struke, laboratorijski dokazati ima li osoba virus. To je trebalo činiti odmah po uvođenju mjera nadzora, a pogotovo sada kada se puno više zna o načinima širenja virusa. Moguće da je ovakvim mjerama nadzora već sada omogućen ulazak virusa u RH preko zdravog vironoše.
- Svima kojima je moguće utvrditi boravak u Kini odmah po ulasku u RH ( ili sukladno pravilima mikrobiološke struke) uzeti uzorak na laboratorijsku potvrdu CoV-2019
- Mikrobiološku laboratorijsku dijagnostiku distribuirati (prerasporediti ili dozvoliti) i na ostale (barem veće) županijske zavode čime bi se ubrzalo vrijeme dokazivanja virusa, smanjili troškovi i na veću razinu se podigla organizacija nadzora sukladno povećanju broja ljudi koji se stavljaju pod mikrobiološki nadzor
- Ograničiti kretanje putnika do završetka mikrobiološke pretrage
Ono što nadilazi okvire Ministarstva zdravstva je potreba povezivanja informacija na razini EU o kretanjima osoba iz RH izvan EU područja kako bi se suzio broj osoba koje iz EU ulaze u RH, a mi ne znamo da su bile u Kini (autobus, automobil ili slično)."
U dopisu sam i objasnio zašto predlažem ove mjere:
Za točku 1:
Krećemo od danas prihvaćene inkubacije od 14 dana (izgleda da se to mijenja i na duži period). Proglasio bih datum napuštanja Kine datumom početka inkubacije odnosno osobu bih smatrao zaraženom danom napuštanja Kine. Pri tome gledam na realnu situaciju u RH da ima jako malo ljudi koji putuju ili se vraćaju iz Kine, posebno sada kada ih je, pretpostavljam, puno manji broj u odnosu na vrijeme prije epidemije u Kini te bi se taj broj mogao na restriktivan način kvalitetno kontrolirati. Možda ovo promišljanje ne bi bilo „dobro“ za EU. Ali ja promišljam o RH.
Po dolasku u RH proveo bih prvo testiranje (osim ako se to negdje drugdje ne napravi i o tome postoji dokaz) i sukladno tome napravio protokol kako to izvesti (od dolaska na granicu do uzorkovanja i tko bi to radio, ali to je stvar tehnike ako se po ovom pitanju bude tako radilo). Ovo stoga što stvarno datum odlaska iz Kine ne mora biti i prvi dan inkubacije pa da osobu „uhvatimo“ odmah po dolasku.
Drugo testiranje bih napravio 7. dana od napuštanja Kine odnosno najranije trećeg dana nakon prvog testiranja ako je negativno, a na temelju podataka o inkubacije SARS-a i MERS-a kao i podacima o CoV-19 (https://www.eurosurveillance.org/content/10.2807/1560-7917.ES.2020.25.5.2000062), bez obzira na eventualne kliničke podatke. Drugim testiranjem vjerojatnost je 95% da će se obuhvatiti svi stvarni slučajevi.
Treće testiranje bih napravio 11. dana.
Ako se promijeni dužina inkubacije treba ponovo razmisliti o terminima testiranja.
Za točku 2:
Kada je u pitanju bio Zika virus (na spomenutom sastanku epidemiologa 2016. godine) tada sam rekao isto ovo, a to je da bi svaki PCR laboratorij trebao biti sposoban provesti dijagnostiku ovakvog tipa, pogotovo ako je to od nacionalnog interesa. Ako ne sada, laboratoriji bi trebali biti spremni uključiti se onda kada i ako dođe epidemije u RH.
Za točku 3:
Budući da sam rekao da više volim „puhati na hladno“, a i iz razgovora s onima koji su bili pod mojim nadzorom, oni se u pravilu samoizoliraju kao što i govore svojoj rodbini i prijateljima da ne dolaze do njih i kako kažu da im i rodbina i prijatelji kažu da ne bi dolazili u kontakt s njima dok su pod nadzorom – dakle, oni su već u nekoj izolacije, smatram da bi trebalo takve ljude staviti u kućnu izolaciju najkraće do rezultata trećeg uzorka. To bi značilo da ne smije odlaziti na radno mjesto isto toliko vremena. Dakle, predlažem karantenu i dijagnostiku na virus.
Ovako nešto ne bi bilo moguće ukoliko se ne zadire u preporuku slobode putovanja koja je izravno vezana za ekonomiju, što je također od velike važnosti. Što god napravili, ovog trenutka se procjenjuje i odmjerava što bi moglo imati većih štetnih posljedica: ograničenje kretanja izloženih osoba ili moguće posljedice na zdravlje populacije (i ekonomiju) ako dođe do epidemije u RH. Smatram da u RH ima relativno mali broj osoba koje dolaze iz Kine i ograničenje njihovog kretanja mislim da bi izazvalo male i vjerojatno nemjerljive posljedice na ekonomiju, ali velike za sigurnost. To vrijedi za RH, možda ne za EU iako bi se i tamo o tome moglo razgovarati obzirom da je ionako reduciran broj odlazaka i dolazaka u Kinu.
Osnovno je pitanje što ako se virus pojavi i u EU i počne širiti. Tada smo zakasnili. Tko će biti odovoran?
Kako provesti takvu izolaciju stvar je tehnike ili dogovora, ako se za toko nešto odluči. Još mi je uvijek u sjećanju Domovinski rat i zbrinjavanje prognanika i izbjeglica. I u tako teškim trenucima nalazila su se rješenja, pa mislim da bi se i sada našlo rješenje za neusporedivo manji broj osoba.
Odgovor na moj prijedlog je bio relativno kratak, da se u RH provode mjere koje se provode i u EU. A što se tiče testiranja zdravih osoba koje dolaze iz područja zahvaćenih epidemijom, to nitko ne radi jer se smatra neučinkovitim.
Smatram ovaj zadnji odgovor poraznim jer se banalizira prijetnja, a ne uzima se u obzir razlozi zašto EU zastupa ovakav stav. Iako je svima jasno da nitko ne zna što će se dogoditi sutra.
prof. dr. sc. Josip Milas, prim. dr. med.
epidemiolog
Nema komentara:
Objavi komentar