KRIZNO STOŽERU MINISTARSTVA ZDRAVLJA
HRVATSKOM ZAVODU ZA JAVNO ZDRAVLJE
Predmet: Mišljenje o potrebi cijepljenja policijskih
službenika i zdravstvenih djelatnika protiv difterije, tetanusa, polia, morbila
i hepatitisa B
Poštovani,
Dokumenti "Preporuke za cijepljenje policijskih
djelatnika uključenih u rad s izbjeglicama" i "Preporuke za
cijepljenje zdravstvenih djelatnika Domova zdravlja uključenih u rad s
izbjeglicama" smatram potpuno nepotrebnim napucima za provođenje
preventivnih mjera.
Obrazloženje:
1. Tetanus i difterija
Kada se pogleda izvješće Svjetske zdravstvene
organizacije (http://apps.who.int/immunization_monitoring/globalsummary/timeseries/tsincidencediphtheria.html),
tada je stanovništvo Europskih zemalja u jednakom riziku za difteriju kao što
je stanovništvo u zemljama iz kojih dolaze izbjeglice. Koliko mi je poznato,
nitko od granične policije zbog toga nije cijepljen svih ovih godina,niti je
nosio zaštitne maske. Slično bijaše godinama prije kada je postojala epidemija
difterije u Rusiji, pa nisu poduzimane nikakve mjere. Stoga mislim da nije
potrebno nikoga cijepiti protiv difterije. Ako je nekoga potrebno cijepiti ili
zaštititi od respiratornih zaraza uopće, tada su to vozači autobusa koji su u
puno izravnijem kontaktu s izbjeglicama nego policija, a iz snimaka se vidi da
ne nose maske.
2. Cijepljenje protiv poliomijelitisa
2008. godine je napravljena katastrofalna pogreška u
kalendaru cijepljenja RH koja i dan danas postoji jer je u cijelosti izbačeno
oralno cjepivo. Što se tiče policije i zdravstvenih djelatnika, to su odrasle
osobe. Odrasle osobe zaražene polio virusom imaju uobičajenu, nekarakterističnu
kliničku sliku koja je vrlo rijetka. Jednako mi nije poznato da odrasle osobe
obolijevaju od paralitičkog oblika. S druge strane, prema našim podacima o
velikoj procijepljenosti našeg stanovništva, teško da je za očekivati bilo koji
neželjeni događaj. A i higijenski standard našeg stanovništva je na visokoj
razini. A u svijetu je u ovoj godini zabilježeno nekoliko desetaka
poliomijelitisa (http://www.who.int/wer/2015/wer9037.pdf?ua=1).
3. Cijepljenje protiv ospica
Obzirom na vrijeme inkubacije mala je vjerojatnost da se
izbjeglice, ako su imale priliku biti zaražene tijekom putovanja, već nisu
prokužile obzirom na način smještaja. Također, izbjeglice iz zemalja u kojima
ne postoji razrađen i provođen sustav cijepljenja, također su se prokužile.
Tako nama dolaze izbjeglice s malom vjerojatnošću s aktivnom bolesti. Pored
toga, većina službenih osoba u kontaktu s izbjeglicama već nose maske, pa i na
otvorenom prostoru, iako često ne znam zašto. I opet postavljam pitanje zašto
se bilo koji način aktivne prevencije nije do sada provodio na npr. granicama
prema BiH u kojoj je samo prošle godine bilo zabilježeno oko 3000 slučajeva te
isto u Sloveniji i Srbiji. Obzirom na našu procijepljenost i aktualne podatke,
mislim da nije potrebno dodatno cijepljenje (http://apps.who.int/immunization_monitoring/globalsummary/timeseries/tsincidencemeasles.html).
4. Cijepljenje protiv hepatitisa B
Koliko mi je poznato, interventna policija i policija
uopće, barem u Osiječko-baranjskoj županiji je procijepljenja protiv hepatitisa
B. Isto tako i zdravstveni radnici. Oni koji nisu cijepljeni, svojom voljom su
odustali od cijepljenja i kao zajednica nemamo odgovornosti prema njima jer im
je ponuđeno sve što je bilo moguće. Oni koji su cijepljeni, bez obziran na
titar protutijela, ne trebaju dodatno cijepljenje niti bilo kakvo testiranje. U
slučaju incidenta, provoditi dogovoreni nadzor.
Pomalo mi ove preporuke izgledaju kao dezinfekcijske
barijere postavljene nakon popuštanja nasipa i poplave u Posavini ili kao
kontrola ptica u parkovima prirode kao mjere obrane od ptičje gripe.
Prof. dr. sc. Josip Milas, prim. dr. med.
spec. epidemiolog
Osijek, 7 listopada 2015.
Nema komentara:
Objavi komentar