Čitajući natječaje za kontrolu komaraca u Bilju, Osijeku i Vukovaru (koliko mi je poznato, druge općine ili gradovi ne objavljuju natječaje, vjerojatno zbog visine troškova) ili mi se čini ili je doista tako da za sve natječaje postoji nešto zajedničko: intencija da natječaj bude toliko neprecizno napisan da to ne može biti slučajnost već namjera. Evo u kratko kako to izgleda.
Općina bilje u natječaju navodi da od opreme za rad treba 1 tlačna prskalica, 2 leđne motorne prskalice, 1 uređaj za hladno orošavanje i 1 topli zamagljivač, što je minimum i u skladu s Pravilnikom. Međutim, potreba za kadrovima je iznad minimuma pravilnika jer općina traži da onaj tko će provoditi kontrolu komaraca mora imati tri pješačke ekipe, svaka po 5 ljudi, odnosno ukupno 15 ljudi. Pa ispada da za dobru kontrolu komaraca dovoljna neka minimalna oprema, ali zato 3-4 puta više ljudi. Drugim riječima, jednu prskalicu će nositi dvojica istodobno. Uspoređujući natječaj grada Osijeka za znatno veće površine, oni trebaju u natječaju 5 ekipa po dva člana. Ima li tu logike? Najvjerojatnije ima, ukoliko se pretpostavi tko sve može dobiti posao na natječaju.
Posebno je zanimljivo da općina Bilje u natječaju traži i amfibijsko vozilo! Svakome tko se razumije u kontrolu komaraca i mogućnost korištenja amfibije je jasno da ovo nije Florida. Zanimljivo bi bilo pročitati objašnjenje općine Bilje zašto traži amfibije? Služi li ovaj zahtjev isključivanju drugih mogućih ponuditelja?
Najveća besmislica u natječaju je tretiranje septičkih jama. Umjesto da općina Bilje naredi da na sve ozrake septičkih jama stanovnici moraju postaviti mrežicu protiv ulaska komaraca u jame u roku od npr. nekoliko mjeseci ili jedne godine što je jedino logično i po jednom domaćinstvu ne košta više od 30-tak kuna i trajna je zaštita, općinari traže da neko jedanput provede tretman septičkih jama. E to je besmisleno trošenje novca iz dva razloga: s jednim ili dva tretmana ne može se ništa postići nego potrošiti novac i drugo, u Njemačkoj to rješavaju tako da stanovnicima podijele preparate i oni sami to stavljaju. Koje li uštede u novcu i koji li učinak Njemci imaju!
Slično Bilju, Vukovar raspisuje natječaj u kojemu navodi i čak daje obrazloženje da ponuditelj mora imati TRI (3) aviona za tretiranje iz zraka. Zašto? Prateći godinama kontrolu komaraca poznato mi je da nikada nije bilo potrebe za tretman iz zraka istodobno s tri aviona. Uvijek se u praksi koristio jedan, rijetko kada dva.
Grad Osijek je predmet natječaja podijelio u 4 grupe. I to je sukladno zakonu. I dodijelio je maksimalne cijene za pojedinu grupu. I to je njegova odluka. Ali, u pojedinim grupama spojio je potpuno različite tehnologije kontrole umjesto da ih je odvojio, svaku posebno. Smisao natječaja se ne bi izgubio. Dapače. Postavlja se pitanje zašto su grupe tako napravljene. Sada se vidi ono što je bilo potpuno jasno tijekom natječaja: unaprijed se zna kako će se provoditi kontrolu komaraca pa se uz jednu tehnologiju stavi druga koja se neće provoditi, ali služi za eliminaciju.
Ono što je za sve natječaje zajedničko je da nitko ne spominje način na koji se provodi tretman komaraca, npr. kako se provodi toplo zamagljivanje, tzv. dimljenje jednog hektara površine: koja aktivna tvar i količina po ha, što je nosač i u kojem se omjeru miješa s insekticidom i koju sapnicu koristiti. Tako je moguće da se jednim topom istretira prema potrebi više stotina hektara u sat vremena iako specifikacije uređaja govore samo za nekoliko desetaka ha u sat vremena. I opet se postavlja pitanje zašto to nitko ne napiše u natječaj da svi natjecatelji znaju elemente za cijenu i da ih se može lako kontrolirati. Ako je to namjera, tada je to zloporaba ili prijevara, ako nije, tada nedostaje znanje.
Rezultat kontrole je poznat svakom stanovniku.
Prof. dr. sc. Josip Milas
